KolektivMag

London calling Kolektivizam

 

Na brzinu trpam stvari u torbu kao i uvijek u zadnji čas naravno,buksam osovine i kotaće na dno torbe jer dasku ne nosim sa sobom u avion da mi lowbudget avio kompanija ne naplati extra sportsku neprijavljenu opremu. Izlazim iz grada pravac aerodrom jer  moram uhvatit avion za London. Dolje se nalazim sa prijateljem i skate kolegom Đukom Đurom i London skate avantura samo što nije poćela. Priča ide unazad još malo, dakle nekoliko mjeseci ranije zajednički prijatelj objavio nam je vijest da Hrvatska reprezentacija u australskom nogometu u kojoj on igra ima utakmicu u Londonu i da se možemo skrpat na jeftino putovanje i smještaj kao navijači....i to je bilo to idemo, skatin in London!!!! Naravno tu se našlo još desetak naših prijatelja i naše djevojke.

 

 Za manje od dva sata leta našli smo se u Londonu tj. Na aerodromu na kojem su nas čekala 2 taxsi indijca sa kojima smo dogovorili put do londona internetom još u Zagrebu. Odmah nas indijci haslaju(muljaju) za vulo i forsaju neku veliku nedogovorenu cijenu i dobivaju balkanski fak of u glavu(taxist: „you are bad people") i odmah kreče cijenkanje sa drugim taxistima za prijevoz i uspješno za manju cijenu dolazimo u South Kensington kvart u kojem nam se nalazi Hostel koji smo platili 100kn po danu nadam se da si zamišljate kako to izgleda...da upravo tako, trash polu crackhouse look sa mirisom curry umaka. Naravno bitno je da smo u Londonu , naoružani planom grada kupujemo karticu za subway i misija počinje

Kruzamo gradom  totalno turistički ali sa ciljem pronalaska skate shopa u kojem čemno kupit daske i krenut u misiju.

 

 Nakon 3 skateshopa i 50km vožnje u svim smjerovima londonskog podzemlja nikako da nađem dasku širu od 8 inča...četvrti i jedini pravi shop konačno me malo vrača natrag u život sa širom daskom . Kupujemo daske i prodavač nam uvaljuje  veliki vodić po skate spotovima i parkovima u Londonu. Vodić detaljno u korak opisuje kako doći do pojedinog skate spota . ok spremni smo za jutro!! Tu večer u hostelu prilazi nam mladič iz reprezentacije i pita : „vi vozite?"  malo zbunjeno „DA"  „i ja isto . jeste brijali vozit i ako mogu svama al nisam ponio skate".... i tako smo upoznali trečeg člana naše male misije, Adama. Juto je svanulo i oko 10:00h već smo u subwayu na putu ka prvom spotu(jedva sam uvjerio Đuru da je to jeben park) koji nam nekako svojom lokacijom odgovara jer je na našoj strani grada a nije ni jedini u tom okrugu. Nalazimo ga bez problema u 2 minute. I evo nas u Meanwhile one parku sagrađenom 2000 godine kao Londonski odgovor na Marseilles.

 Šta reć betonska tri bazenčeka povezana od manjeg prema večem sa hrpom raznih tranzicija luuudoooo nemamo vremena odmah smo u teškoj akciji

 

Sessija propada u roku od 5 minuta jer je počela famozna Londonska kiša. Sa lokalcima bježimo do sljedečeg spota koji je ispod mosta na 10minuta pješice, nalazimo ga naravno bez problema. Radi seo o kultnom spotu kojeg ste vidjeli već 100 puta u 100 skate videa.

 

Legendarni spot iz sedamdesetih godina čudnih tranzicija i ogromnim gapom zvanim „Gonz gap" po Marku Gonzlesu" koji ga je prvi preskočio još u 80-ima. Pokušavajuči se voziti po ovim prepolovljenim kobasicama nikako da razaznam na koji način ovdje ljudi mogu dobiti toliku brzinu da preskoče ogroman gap i to recimo sa nollie flipom kao što je to Tom Penny napravio ko iz šale. Mahhh ne isplati se time razbijat glava... Jedan pipe je malo veči od drugog a manji ima bowled corner i polukružni lip koji vodi do....

 

Novog dijela odnosno novog malog getto parka

 

Za nas ovdje na neko vrijeme Londonske kiše prestaju  jer ni traga kiši ispod mosta. Dobar sešn je pao u parkiču! Nakon jedno sat dva kiše nema vani pa pretpostavljamo da je Meanwhile suh i krečemo nazad prema njemu...ali u tih 1,5km zasipava nas opet kiša i svoje utočište tražimo u lokalnom pubu u kojem čekamo rasplet ove grozne situacije.

londonske pive su odvratne....

 

Ali kuja nikako da prestane padat. Otvaramo kartu i idemo prema „x- box" skate parku koji je indoor i plača se. Na putu do dolje naletavamo na neki ludi buvljak na cesti i kupujemo teške gluposti i tražimo neki shop kojeg se Adam sječa od ko zna kad...uglavnom lutamo i konačno nakon nekog mexičkog fast fooda odlazimo u park koji je također ispod mosta...nevjerovatno...ovaj je stvarno ogroman i plača se 50kn session od 11:00 do 16:00 i sljedeči od 17 do 21...skupo i u Hrvatskoj vjerovatno zbog prgavosti Hrvatstva nebi nikad prošlo,ali ovaj park ima stvarno sve . od potpunog street corsa koji se penje i spušta do nekog recimo big aira pa sve do mini rampe maxi rampe i vert rampe....sve na jednom mjestu...odlično....park je prekrcat al bar niko ne vozi bazen...što meni i Đuri definitivno odgovara. Ali nekim stvarima stvarno nismo mogli odoliti park ima stvarno svašta nismo ga uspjeli ni fotkat cijelog koliko smo se zaigrali...

 

 

 

Roleri..uuuu...

Nažalost nemamo puno fotki parka ..... nakon sessiona vračamo se u hostel i opet se odajemo regularnom turizmu i kruzamo gradom ko muhe bez glave.... isprobavanje engleskih pivi koštalo me osobno glave tu noč. Zaključak:"engleske pive su odvratne".

Novo jutro i opet neko sranje od vremena, obečali smo frendovima iz repke da ćemo doč na tekmu zato kratko bacamo neki obilazak po gradu i skupljamo se sa Croatian Knights-ima i idemo na tekmu. Cijela priča postaje čudna kad saznajemo da se igra na livadi. Da na livadi? U nekom ogromnom parku...ok? nema frke idemo po pivu i zagrijavanje obostrano. Mi po pivama oni po livadi ....navijanje ? skejtersko! (loše)....

Mislim da dečkima nebi pomoglo ni najbolje navijanje na svijetu ...da nas je bilo 30,000 nebi valjda promjenilo rezultat za pamčenje. Dakle Hrvatski vitezovi su opasno kao nikad u karijeri „Popljugali" najmasnije,  sa 117:003 ....da! dobro ste vidli 117:3  ova tri gola  su ih spasili od blama tisučlječa... ipak su oni samo amateri a Londonjani u profesionalnoj ligi pa im je oprošteno.

 

Kakva ozbiljnost i razočaranje nakon utakmice. Neki se nisu otrijeznili od dana prije. A kako njihova tradicija nalaže poslje tekme u Pub i lokanje dok te ne izbace na ulicu...a mi krenusmo svojim putovima. Prehrana u čudnim japanskim fast foodovima i vožnje subwayom postale su normala.

Čak i goruče zgrade su dio svakodnevne rutine

 

 Predvečer dobivam poruku da je u gradu odličan dugo očekivani koncert legendarnih Punk bandova iz 90-ih koji su obilježili jedan dio punk muzike zvane Crust Punk...kad sam čuo ko svira definitivno sam si uljepšao dan, bandovi moje mladosti. Odlično. Đuro i njegova cura odlučuje se otiči samnom i mojom curom na koncert da malo iskuse i tu stranu Londona. Malo su se iznenadili cijelom tom spikom nisu baš očekivali da če to tako izgledati ....ah taj turizam

 

Uglavnom bilo je odlično .bar meni jer sam na koncertu sreo nekolicinu prijatelja i prijateljica sa starog kontinenta.

Bilo je i čudnih dobročudnih punxa koji su djelili po ulici nepoznatim ljudima masažu...bizar.

 

Ovaj kupac u dučanu se čudno osječo kad mu je ovaj skočio za vrat.

Tu noč doživjeli smo svašta ....london do kasno u noć.....

Suradan smo bili mrtvi....svi....mi od koncerta , hrvatski vitezovi od cuganja u gay kvartu i spenkanja sa gay ekipicom koja plača cuge....

 

Surfing nose manual straching in hostel

 

Borba sa mamurlukom i rasprava sa našim djevojkama o tome kako ništa nismo vidli u gradu osim skateparkova završava opet u našu korist jer nama su jarboli dignuti na betonske valove i sve ostalo dolazi poslje toga i to je zakon. Svako ima svoje prioritete te se sutradan opet rastajemo sa curama i odlazimo u novu potragu za novim parkom. Put nas odvodi u Candem town, trasherski kvart i popularni kvart turizma i neprilagođene mladeži. Opet uz pomoč skate vodiča kroz London nalazimo park bez problema.

 

Park se otvara od 11:00h pa pošto smo uranili riješavamo to na balkanski način preskačući  ogradu.par minuta kasnije park ranger nas izbacuje iz parka..super...par stanica doubledeckerom na kavu i eto nas nazad i session ponovo počinje...ovaj park je odličan u njemu se odvijao Quicksilver bowl masters.

E ovdje sam se išo pohrvat sa poolom i dobio opasne batine!

Session je bio lud ćak smo i nešto snimili i malo probrijali sa localsima......ali došlo je vrijeme da odemo dalje ...morali smo se u gradu nači točno u određeno vrijeme sa ženskama....localsi su shvatili da je vrijeme da se požurimo hhehehe....mjesto sastanka je bio Tower bridge. Kupujemo pive i po pravilima pijemo iz vrečice i u podzemnoj dobivamo poruku da će cure kasnit sat vremena super baš su nas fino zajebale a onda na karti koju smo isprintali s interneta pronalazimo i London bridge skatepark. Odluka je pala idemo dolje. Ovaj puta neznamo točno di je i idemo pogledat ispod mosta.....nismo našli park al smo našli nešto veliko..

 

Kruzamo po nekom novom dijelu i uočavamo da su svi spotovi preplavljeni skate stopersima svaki mramorni zid ima stoperse....znamo da smo blizu parka al neznamo koliko. Skrečemo po ulicama na blef , i istikinkt nas odvede u neku uličicu kroz park do mosta i baš u rupi u kojoj se nalazi London bridge skatepark.

Park je odlično osmišljen i ima svega svih veličina i nagiba ali malo skučen sa nedovoljno zaleta i pun ptičijeg dreka. Nadasve odličan park! Da naravno ušli smo na Balkanski način opet preko ogromne ograde....a šta ćemo kad smo ga već našli nebumo ga gledali

Feeble grind

Ostatak dana proveli smo po vožnji po najzmazanijoj rijeci na svijetu (Temzi) bili na nultom meridijanu  bla bla bla.....turizam teški......nabili žuljeve i masnice i lagano pripremanje za vračanje u Zagreb. Još jedno predivno iskustvo je iza nas! Ostaju još masnice i sječanja na sve što smo prošli u Londonu. Jedva čekamo neko novo krpanje sa nekim samo da nam guzica vidi puta i kotači betona.

 

Nemojte zamjeriti na pravopisnim pogreškama u putopisu, kolektivizam je free blog

Do sljedečeg javljanja!

DUX