KolektivMag

SILOS

Mateo Žunić iz Dubrave nam donosi report novog plejsa...

Zamislite da jednoga kišnoga dana hodate po polju cije je tlo mokro i blatnjavo.Hodate besciljno i zamisljeno.Pokušavate uzivati u carima prirode koja vas okruzuje ali vas to jos više deprimira jer jedina stvar u kojoj bi Vi sada uzivali je suhi beton obasjan suncem i Vi na dasci.Shvacate da je to u ovom trenutku nemoguce jer jer pala kisa i jos uvijek pada a vi vani stojite mokri usred polja  u blatu do koljena.

Tako sam i ja hodao poljima trazeci nesto,ne znajuci niti sam sto,naiso sam...Naisao sam na nesto sto sam ugledao i istoga trena zaboravio na jad koji me okruzuje.To mi je dalo  nade...Nade da cu i ja skejtati dok ce vani pljustat kisa,padat snijeg i tutnjiti gromovi.

Naisao sam na dva velika srusena silosa kraj obliznjeg mlina.Dva ogromna srusena silosa koji pruzaju idealnu tranziciju! Prednji otvoreni dio silosa ispunjen vodom,blatom i zeljezom ubrzo je postao suh i cist,prekriven tragovima nasih kotaca koji su kao i mi zudjeli da osjete tu suhu dragocjenu tranziciju.Daljnom inspekcijom silosa naden je otvor koji je ulaz u sam silos.Ulazimo u silos,tama.Tama se pretvara u svjetlost.Intervencijom deseteak rucnih lampi.Iscrpljeni i sretnih lica te jos pod dojmom polako smo napustasli mjesto događaja.Lokalno stanovnistvo pamti krade radnog materijala iz spomentuog mlina.Naravno i mi smo došli pod tu sumnju te je bilo nekoliko prepirka ne samo zbog te sumnje vec zbog toga da bi se doslo do silosa potrebno je ili prehodati nekoliko kilometra polja ili prjeci preko privatnog posjeda tj. necijeg dvora ili preskociti ogradu koja odvaja mlin od ceste.Ograda se zasad redovito preskace i bit ce preskocena jos mnogo puta.